Moj camac pod njim lezi. Podne na rijeci drijema.
Hiljade suncanih sjena Kroz vrba hladove bjezi. Kao da rijeka siroka Ne mice s jednoga mjesta. Kad - srebren blijesak na vodi Puce i u tren oka Hitra pastrmka nesta. II Nad rijekom vrba mjeri dubine I mrsi kosama njene bistrine, A ljetni dan - razbludni Pan Mami je s plave visine. Sjenka joj na bistroj vodi ljulja Cio sareni, pun suma svijet, A pored rijeke suncani zraci Ko zlatni pauci, Ko krti jauci Vezu ogroman, zlatan cvijet. Nenadan trzaj sjenke se mace.
Ili se negdje orgije ore? To Pan sa svojom svitom Camcem rijeku para. U kolibi mi skriven treperi smijeh. Pan sakriven vreba u ponocne sate. To Pan sa svojom svitom Camcem rijeku para. U kolibi mi skriven treperi. Pan sakriven vreba u ponocne sate. Ona voli ponocne orgije.
To zlatne pauke krilom tace nekakve ptice ostar let. III Kradom se proplice vrbama kroz kose Mjesec nasmijan, zut. Duboko dolje u vrbaku Pana su smele djevojke bose, Izgubio je put. I cijelu noc ne nadje puta; Zape mu djevojcin skut.
Enes Durakovic: Pjesnik zivotnog misterija PJESME ~JtarnJJ 5 1< o N.
SOMUNI Prva rijec koju sam naucila na njemackom bila je brot, kruh. Ne zato sto smo mi svi u ovu zemlju dosli trbuhom za kruhom, nego zato sto kruha u njoj na pocetku ne mozes nac ni za lijeka. Dodjes u gostionicu ili restoran. AVESTA - KULT MUDROSTI IRANU U AVESTA - KULT MUDROSTI U IRANU I. Plemensko porijeklo i povod Zarathustrine reforme Poredbeni prikaz Aveste, zbirke najstarijih vjerskih himni (yasna) Iranaca, mogao bi biti. World-wide (English title) Midnight, Place Pigalle: Yugoslavia (Serbian title) (literal title) Ponocne orgije. SADRZAJEnes Durakovic: Pjesnik zivotnog misterija PJESME ~JtarnJJ 5 1< o N. Scribd es red social de lectura y publicaci
A kada ciknu rujna zora, On kraj nje zaspa od umora. Toga sam jutra vidio Pana. Osmjeh mu na licu blista.
On sanja - proljece Kad gora lista. IV Tanka je sjenka na vodu pala Ko uzdah, ko krila dah, Ko da je zelja na vodu stala, U njoj se kradom ogledala Ispustiv necujan strah. Bistro i tiho podne je bilo. U vodu gledale vrbe snene. Mlaz sunca kao svileno krilo Ljulj'o se necujno nad plavom rijekom I kao san mahao mene. U taj cas kao da bijela ruka, Sva svijetla i kao madjijom nekom, Skide haljinu sa divne zene.
V Go, suncani junski dan. Horizont biljeze jablanovi. Na plavom nebu oblak ko san. Kroz vrbak vreba pritajen Pan. Nad rijekom blijeste go; ubovi. Nenadno prestrasen krik Nice sred modre pucine I razli strave cas.
Il' jauk pade sa visine, Il' utopljenika glas? To val zaroni u dubine A za njim bijel talas. VI Probudjen podnevni san. Po rijeci prosu kikot p'jan. Odakle cujem razuzdan smijeh? Ili su nimfe u vrbaku, Ili u meni slatki grijeh? Ili se smiju cvjetovi nara Sto vrelom krvlju na rijeci gore, Ili se smije vrela jara, Ili se negdje orgije ore?
To Pan sa svojom svitom Camcem rijeku para. U kolibi mi skriven treperi smijeh. Sumovi postaju mlazovi crveni, A grijeh raste ko krvav cvijet. Koliba postaje volsebni svijet. Ili to dazd radost mi nosi, Ili Pan s frule zvukove roni? Zena se smije i drazi nudi. Panova frula zvukove roni.
Samo cokot brekti pun zlatnoga grozda. Dolinom p'jano ozvanja bukara. U hladu jasena Pan razvaljen sjedi, Vreo dah mu pali gola, muska prsa. Njegov pogled plamti od nabrekle zelje - Beracice vode redove od trsa.
I od muske zedi on grozdove cijedi I bukarom pije uzezeno zlato. A kad jablan pruzi svoju dugu sjenku, Prosu mu se vriska do plavih nebesa. IX Krvavi narovi u podnevu Ko strasni snovi blijeste, gore.
Kraj rijeke Pan sanja u basti: Djevojci bijele grudi zore. Labud nebeski - oblak bijel Kroz plave visine razbludno plovi. Podne je leglo, grca u grcu. U ploti rastu pozudni snovi. U rijeci bijela sjenka drhti.
Socne mu grudi pred ocim' blijeste, A sjenka biva sve duza, duza. Odozgo iz gaja ko zloban mladic Vjetar se zalece, Kroz vrbe minu. Pan tesko dahnu - San se rasplinu. X Kroz san vrebam vjetar; Kud li se pritajen krade? Idem oprezno za njim Bez suma, kao sjena. Osmijeh mi na licu treperi Jer slutim da je negdje U gaju skrivena zena.
I sto god koracam dalje Srce mi jace bije. Vidim je kako mi mase, Iza drveca zove: . Spasi me, mladicu dragi! Bracu ti jagode socne, Dacu ti drazi svoje. Ona sva srecna treperi. Ko vjetar miris kad nosi Njena se kosa prosu.
Ja pruzih ruke za njom, A sunce u tom casu Kao da glasno viknu - Krvave zrake osu. To Pan otvori oci I pogled baci niz kosu. XI Zacudjena suti tisina nad gajem. Crven mjesec kroza nj tkaje zlatne sanje. Pan sakriven vreba u ponocne sate. Skrivena u tami drhti plava ptica. Panu srce raste s mjesecom u visu.
Ostru strijelu drzi na uzglavlju luka. Nebom kresnu zvijezda. To strelicu pusti smrtnonosna ruka.
XII Jezom zamro vazduh. Mrk oblak pun bijesa nad kotlinu pao. Sa zapetim lukom Pan na stijenu stao.
Nenadno sa brda vihor se zaletje I poce da svija, krsi zelen- grane. Pljusak prekri njive i daleke strane. To Pan strijelu pusti u suncane dane. XIII Jara je pala na dno, Sve zivo pod njom dahti.
Sunce s jezika plamenih Crvene ,lazeve toci. Nag san se pozudno smije. Sve omamljeno bunca I sok uzavr'o soci.
Pan s rukom na celu u sive daljine gleda. Uzagrene mu oci kriju strasnu pricu. Tamo nad rijekom dolje jablan sjenku pruza I vreli zrikavci bjesomucno zricu. Ko vihor on njive predje. Granje i lisce zadrhta. I nestade ga dolje kraj vodenice stare.
Sve zanijemi strahom u podnevu vrelom. Nad liticom samo orlovi krstare.
Nenadno jaru propara kikot i krik golicav I gore u selu jezom osinu stravna srca. Jablan snazno zadrhta. Niz njive rijeka sladostrasno grca. XIV Bjesni oluja u gaju I krsi stabla i granje. U krcmi mi pijemo cijelu noc i dan. Potmula buka tutnji, Lijeva, sijeva i grmi. U beskraj razigran Mami nas volsebni san.
Krcmu nam siba pljusak A bic mu pomamno zvizdi. Pjesma se slozno ori uz pobjesnjeli pir. Nenadno - Pan stupi na vrata I okom nas prostrijelja. Rukom presijece pjesmu.
Onako silan ko dzin Tesko na klupu sjede, Obori kudravu glavu, Bukaru naiskap. Dok mi pritajeni Kradom mu hvatasmo pogled, S njega se cijedjase voda, Kapase kap po kap. I krcmar jednu za drugom Sipase bukaru vina. Sve do u neko doba Kad krcmar prestravljen rece Da vise vina nema. Pan podize pogled na nas.
I cinjase nam se jos dugo Kao da cujemo gdje s njega Cijedi se kap po kap vode. XV S kapele breca zvonce. Suton nad vrbam' drhti. Preplasena lasta Nemirno nad vodom kruzi.
Pan sjedi na stijeni Nadlakcen, sumorna lica. Sjeca se starih dana, Za bijelim nimfama tuzi.
S kapele breca zvonce I strava na srca pada. Novi bog tuzan predje preko daljina.
Niko se ne javlja o'zgo Sa bezdanih visina. Na licu osmijeh mu podrugljiv drhti I jetko usnu grize. Prolaze kraj njega ljudi. Pagansko groblje tu lezi Sto se u gluho doba Povampireno budi. Na licu osmijeh mu podrugljiv drhti I jetko usnu grize.
Mjesec se zasmija kroz oblak. Jos vrela krv se cijedi S njegove grdne rane.